2.5 - Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo
Arpadovići
Kada je kralj Zvonimir preminuo, nije imao sina ni rođaka. Prijestolnicu je preuzela njegova udovica Jelena, koju je podržao brat Ladislav (tadašnji ugarski vladar). Za par godina, Ladislav zauzima Slavoniju ali nije nastavljao jer ga je kočilo pleme Kumana.
Koloman ga nasljeđuje. Porazio je hrvatskog vladara Petra Šnačića na planini Gvozd, čime je osigurao vladavinu nad hrvatskom. Ubrzo je i okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije - što je iskoristio kako bi proširio Ugarsku na teritorij od Drave do Jadrana. Time je sada Hrvatska s Ugarskom u personalnoj uniji, 1102. g. Naravno, Hrvatska nije izgubila političku važnost. Koloman je posebno obraćao pozornost da kada ga se okrunjuje, da se uzima u obzir da je kralj Ugarske i kralj Hrvatske i Dalmacije.
Hrvatskom je upravljao herceg, kraljev naslijednik, i ban kao namjesnik.
Arpadovići su u Hrvatskoj uspostavili i županije.
Njihova vlast bila je najizraženija na prostoru Slaovnije (gdje je utemeljena i Zagrebačka biskupija 1094. g.), dok južno od Gorskog Kotara (Dalmacija) moć im se nije mogla ni primjetiti zbog bogatih obitelji koje su vladali samostalno. Arpadovići su vladali sve do 1301. g.
Vraćamo se opet na Kolomana, on u Hrvatsku opet dolazi jer želi osigurati dalmaciju, nad kojima je bila mletačka vlast.
Zbog Bele III. Zadar postaje središte bana.
Kasnije dolazi Andrija II., smatran kao kralj s pokojim lošim financijskim odlukama i politikom - to je i razlog zašto se su se plemstvo i narod pobunili protiv njega. Prisilili su ga da potpiše Zlatnu Bulu Andrije II. 1222. g.
Zatim dolaze Mogoli i Tatari. Bela IV. s njima se borio, no poražen je. Pobjegao je prema Jadranu i sakrio se u današnjem Trogiru.
Tartari se povlaće nakon smrti njihovog vladara. Zbog ratova s njima, Bela uvodi gradnju utvrđenih gradova. Napisavši Zlatnu Bulu Bele IV. 1242. g., Gradecu se pripisuje status slobodnog kraljevskog grada.
Anžuvinci
13. stoljeće; Arpadovići slabe. Andrija III. Mlečanin je okrunjen, ali napuljska kraljica Marija se tome protivi (jer je vjerovala da bi trebao vladati njezin sin).
1301. g. okrunjen anžuvinac Karlo I. Robert, time prestaje vladavina Arpadovića i preuzimaju Anžuvinci.
Najveći im je izazov bio uspostavljanje jednake vlasti nad cijelim prostorom. U Slavoniji su podjelili zemlju bogatima i Crkvi, a u Dalmaciji vlast je bila nominalna.
Karlo je zavladao Slavonijom, čak je porazio i Mladena Šubića - što je značilo da Anžuvinci sada vladaju svim jadranskim gradovima. (1322. g.)
1342. na vlasti je Ludovik I. Anžuvinac, koji je bio obilježen odličnom kontrolom cijelog prostora kraljevstva. Vrhunac njegove vlasti je pobjeda protiv Venecije, i potpisan je 1358 Mir u Zadru.
Ludovik je sada vladao sve od Baltičkog mora do juga Italije, smatrajući se jednim od najjačih vladara dinastije Anžuvinac. ?