2.3 - Primjeri Monarha
Odlomci u članku su poredani kronološki.
Najčešće kako bi se izbacila stalna repeticija izraza "njega naslijeđuje _" ili "nakon toga slijedi __", samo će vladari i događaji biti podjeljeni po člancima, a ako to nije osobito bitno, neće se specificirati razlog prenošenja vlasti/promjena.
1066. g. u Engleskoj okunjen je Vilhim I. Osvajač, normanske dinastije.
Bio je bitan jer je:
plemićima oduzeo osvojeno i podjelio ih vojskovođama
većinu posjeda je ostavio za sebe, kako bi osigurao temelje za jaku kraljevsku vlast
uveo Knjigu strašnog suda
Od 12. st. vlada Engleskom Henrik II. Plantagenet - engleski kralj i franuski plemić.
On je:
promjenio sudski sustav - svi se sudski procesi vode pred vlastelanskim sudovima pred kraljevskim sudom
naplaćivanje - svi sudski troškovi sada idu u državnu banku
Nasljednik mu je Rikard Lavljeg Srca, ali umjesto njega vlada Ivan, odnosno Ivan Bez Zemlje. ?
Zbog Ivanovog gubitka u ratu protiv Filipa II. Augusta, Engleski velikaši nisu bili sretni. Ivan je ubrzo pokušao uvesti poreze, neuspješno. Velikaši su ga stoga 1215. g. nagovorili na potpisivanje povelje Magna Charta Libertatum, tj. Velike Povelje Sloboda.
Henrik III. je pokušao prekršiti povelju, ali protiv njega se pobunio narod. Izgubio je bitku protiv plemića.
Ubrzo, 1265. g. u Engleskoj prvi put je sazvan parlament.
Luj IX. Sveti:
unaprijeđen i utemeljen novčani sustav
vlast kralja učvršćena na Jugu
prebacuje sudske dužnosti na Parlament
Engleska i Francuska ponovno počinju ratovati, uglavnom zbog želje engleza za francuski teritorij i vlast. Kada je Edvard III. došao na prijestolje, započeo je stogodišnji rat (1337-1453). U prvoj polovici rata englezi su uspješni i zauzimaju veći dio Francuske. Međutim, Engleski niz pobjeda i uspjeha prekida francuska Ivana Orleanska. Kasnije je ubijena na lomači kao vještica, ali Francuzi su svejedno pobjedili rat; što je rezultiralo u stvaranju neovisne države.